Krojačke kronike – osvrt Mali dnevnik čitanja

KROJAČKE KRONIKE
Marijana Dragičević
Mitologija u suvremenoj fikciji
Innamorata 2023.

Njih dvije, međusobno posve različite, a opet podjednako meni slične, gotovo istovremeno su me poticale da što prije uzmem Krojačke kronike u ruke.
A kad su tako složne, vjerojatnost da će se i meni svidjeti značajno se povećava.

Neću duljiti, potvrđujem dojmove.
Krojačke kronike su najbolje što je Marijana do sad napisala i pokazatelj da je suđenice vole.

Upravo su suđenice, mitološko trojstvo koje kroji ljudske sudbine, temeljne niti ovog romana. Prva razmotava, druga presijeca, a treća raspliće. Mitologija kaže da posjećuju dijete nakon rođenja da mu dodijele njegovu nit onu koja će mu odrediti sudbinu.
Sudbine o kojima čitamo su Vilijeva i Geina, neraskidivo povezane od rođenja do smrti.
Ljubavna i životna priča isprepletena nitima svih sudionika njihova bivanja.

Marijana piše esejistički, javila sam curama. Esejističko kataloški, dodala sam nakon još nekoliko poglavlja, pa sam dobila odgovor da čitam kronike. Upravo tako.
Ovaj stilski izričaj, meni bliži znanstvenom nego literarnom, ovdje sjajno funkcionira, a Marijana je izrazito precizna i dosljedna u krojenju.
Mislim da je baš zbog toga komad mitološkog platna koji je odabrala uvjerljiv i uspješno obavija i prekriva svaku rečeničnu zakrpu.

Nema niti jednog dijela romana u kojem nisam nestrpljivo iščekivala što će se dogoditi, a uhvatila sam se da i danima poslije razmišljam o svima njima.

Bravo, Marijana! Uhvatila si svoju nit.
Veselim se saznati što ćeš sljedeće iskrojiti.