Intervju s autoricom- Iva Ribarić (Bend)
1. Što te potaknulo na pisanje Benda?
Bend mi je ‘svirao’ u glavi dosta dugo, ali uvijek u dijelovima, heterogeno, pretiho ili neskladno. Jednog dana dogodila se potrebna provokacija – gledala sam video spot jednog benda, i sve se momentalno posložilo u relativno stabilnu priču, likove i scene.
2. Pisala si ga zaista dugo, što te držalo da ne odustaneš?
Odustajanje nikad nije bilo opcija. Radila sam na Bendu šest godina, s puno dugih i kratkih pauza, ali one nikad nisu bile rezultat zasićenja ili predaje, nego isključivo nedostatka vremena i umora. Bend je u cijelosti nastao po noći, jer je to bio jedini dio dana u kojem sam imala mir. A po noći, osim što pišeš, moraš malo i spavati, pa se cijeli proces odužio.
Ipak, u onim rijetkim trenucima kada bih ostala zaglavljena u rikvercu, uskočila bi prijateljica i ex-kolegica Vedrana sa svojim nesuptilnim glorifikacijama koje bi me potjerale dalje, prema cilju. Svaki kreativac mora imati jednu Vedranu.
3. Bend je izuzetno pitko štivo iako na mjestima djeluje gotovo kao struja svijesti. Koliko tvojeg jedinstvenog stila bi rekla da dugujemo prirodnom unutarnjem glasu, a koliko predanom radu na peglanju teksta?
Neki dijelovi sadržaja kliznu iz mene kao pasta iz tube i tu su dorade minimalne, ako ih uopće ima. Neke dijelove moram tući i vući da izađu, pa ih takve nevoljne još i poravnati, kako bi ishod bio isti i kako se prijelazi između njih ne bi osjetili. Dunja Matić Benčić, urednica izvornog rukopisa, vrlo je precizno uočavala gdje je glatko, a gdje hrapavo i inzistirala na brušenju tih nabora. Peglale smo valjda godinu dana. Sad, nakon vremenskog odmaka, vidim koliko se to zapravo isplatilo. Svaki autor mora imati i jednu Dunju 🙂
4. Otkrij nam tajnu o frekvenciji radija na kojem Iris radi, ako je ima.
Za vrijeme studija radila sam kao novinar i voditelj na lokalnoj i u to vrijeme dosta slušanoj radio postaji Svid. Toliko sam puta u eter izgovorila 98,4 da ni moj fiktivni radio nije mogao postojati na nekoj drugoj frekvenciji.
5. Radiš li na nekoj novoj priči?
Trenutno radim na jednom komadu koji nije u kategoriji ljubavnih romana. Nešto dosta brutalno i teško, ali mora se istovariti. Osim toga, još su mi dva projekta u planu koji ulaze u ljubavni žanr. Oba su u idejnoj fazi, što zrelijoj, što manje zreloj, a jedan od njih na istom je kolosijeku kao i Bend. Nadam se da neće proći novih šest godina dok barem jednog od njih ne raspišem.
6. Otkrij nam svoje književne uzore? Koje knjige ubrajaš u najdraže?
Ja sam si, baš kao i bend u mom romanu, zacrtala da neću navoditi omiljena štiva i uzore iz više razloga. Volim čitati one autore od kojih učim. Dosta je takvih u RiLit skupini.
7. A glazbu?
Roman donekle pruža vjeran presjek moje omiljene glazbe i glazbenika.
8. Pišeš li u tišini ili uz glazbu?
Bend je nastao uglavnom uz glazbu, dok novi materijal radim uz dnevnu zvučnu kulisu. Tišina je danas privilegija.
9. Ove su nas godine za Noć knjige ponovno dočekale grozne statistike o tome koliko ljudi NE čitaju. Koja su tvoja razmišljanja o budućnosti knjige?
Da se iz knjiga može pucati vjerojatno bi se više čitale. Kako budućnost knjige učiniti izvjesnijom i boljom slojevit je problem s puno rješenja ili pak nijednim.
10. I najvažnije, mogu li čitatelji očekivati da će imati prilike upoznati te na nekom predstavljanju u budućnosti?
Veselim se svakoj prilici upoznavanja s čitateljima Benda. Nadam se da će ih biti puno.
