U postelji s Vragom, osvrt Knjiški moljac

U POSTELJI S VRAGOM ★ Fatima S. B.

U romanu koji se proteže poput elegantnih i raskošnih baldahina negdje u čarobnom Maroku, susrećemo Lailayh, mladu i prelijepu ženu kojoj sudbina i nije nešto naklonjena; prisiljena je prihvatiti dogovoreni brak s naočitim princem ledenoplavih očiju. No, ono što bi trebalo biti san svake žene, za Lailayh je noćna mora, jer princ je oličenje Vraga, spreman na prolijevanje krvi kako bi ostvario svaki svoj naum. Da bi stvar bila gora, on već ima tri žene, a Lailayh nije takve sorte kao one da je spremna dijeliti svog muškarca.

„Ne želim mrvice i ostatke, ili sve ili ništa.“

U ovoj priči koja je prepuna strasti, erotike i političkih igara, Lailayh se bori za svoju sreću, ali sudbina miješa karte. Otac ju je obećao princu kao izlaz iz osvete i pakla zaraćenih dviju strana; kao pečat za primirje… Dva plemena, dvije strane, dva naroda vodila su rat vjekovima. Sve je počelo davne tisuću osamsto sedamdeset i treće kada je drugi kraj Maroka odbio potpisati mirovni ugovor o izvorima nafte, i time odbio predati polovinu svojeg bogatstva drugoj strani koja je bila siromašnija. Pobunjenici su zauzimali dio po dio grada, ali kraljeva vojska bila je dosta jača od siromaha koji su izlazili na ulice i tražili svoja prava… Godinama kasnije rat između dviju strana i dalje se vukao, bitke su se i dalje vodile, a pobjednika nije bilo nigdje, dok je sve više i više ljudi životom plaćalo grijehe svojih predaka…

Lailayh je siromašna, vrag je bogat. Ona je vatra, a on led. Ona je sunce, a on tama. Oni su dvije komplementarne boje koje se savršeno nadopunjuju. Međutim,stvarni život nije paleta boja. U njemu vladaju neka druga pravila… Kad je on u blizini, sve je postaje hladnije, sve se u led pretvara… A njoj treba netko da još više rasplamsa njezin plamen, a ne da je sputava i gasi. Na manje ne želi pristati… Ne želi da ju se osudi na vječnu robiju pored sante leda… Ako je već primorana na takvu sudbinu, sprema se da bude Sunce koje prži, koje opeče… Odluči prkositi vragu…

Marokanska ljepota i raskoš opisane su poput bajkovitog kraljevstva, gdje se raskošni dvorci, prekrasne boje latica ruža i miris lavande stapaju u jedinstvenu ljepotu koju je teško opisati riječima. Sve su to samo sjene u njenom srcu, jer unatoč raskoši, Lailayh je zarobljena u tamnom svijetu princa ledenih očiju i svoje vlastite gorčine.

No, unatoč svim tim nekim kulturološkim običajima koji mi nisu nikako legli, roman odiše nadom i hrabrošću. Kroz priču se proteže poruka da se žene moraju prestati gledati kao slabašna bića, te da muškarci moraju naučiti poštovati žene, a ne gledati na njih kao na ukrase.

„Žensko sam, i moja odluka ima da se poštuje.“

Lailayh se ne predaje, već hrabro i prkosno korača dalje, iako joj srce slomljeno od teških odluka koje je morala donijeti. Njezin prkos u njemu budi inat, ali i još nešto… U ovom romanu, sudbina je vladarica, ali Lailayh je krojačica svoje sreće koja nastoji od dane joj tkanine skrojiti sebi “haljinu po mjeri”.

Polako, ali sigurno, Lailayh otapa ledenjake u prinčevim očima baš poput Sunca, nadimka kojim ju je on zvao. Sve u svemu, zanimljivo mi je bilo pročitati nešto posve drugačije od onog na što sam navikla. Malo za promjenu… Ono; da razbijem onaj ustaljeni obrazac. Ono što mi se najviše svidjelo u romanu su oštroumni citati koje sam izdvojila.

https://www.facebook.com/photo/?fbid=827490578738651&set=a.423357262485320